CERIK

GORNJI  HRGOVI

        Na šumovitim podmajevičkim obroncima konji se uzdižu iz tinjske doline, smješteno je pitomo i živopisno selo Gornji Hrgovi. Prostire se na površini od 653 ha. U selu živi  582 stanovnika koji se na svojim posjedima uglavnom bave poljoprivrednom proizvodnjom.
        Svojim položajem i neobičnim izgledom izaziva znatiželju i mami pažnju slučajnih prolaznika. Kuće su rijetko razmještene na lokacijama u dolini rijeke Tinje i na padinama blagih brežuljaka koji se vežu za planinu Majevicu. Selo je veoma bogato šumom i obradivim zemljištem koje se nažalost sve manje koristi i obrađuje. Njive su rasprostranjene po brežuljcima i što je posebno zanimljivo u svakoj se nalazi po jedna  ili više ljevkastih udubljenja koja  su nastala, vjerojatno u vrijeme formiranja zemljišne kore. Ovo je jedna od rijetkih pojava koja privlači pažnju znatiželjnika i potiče na razmišljanje o njihovom nastanku.
        Sa jugoistočne strane okruženo je bujnim bjelogoričnim šumama bogatim faunom, obiljem šumskog rastinja i hladnih planinskih izvora što čini izvor života hrgovljacima.
        Sa sjeverozapadne strane nalaze se rodne tinjske njive koje odvajkada svojim zemljoposjednicima darovaše plodove i hranu.
        U ovom dijelu sela je zaseok Oramanica koji se intenzivnije počeo naseljavati izgradnjom magistralnog puta Županja – Tuzla uz koji su izgrađeni velelepni stambeni i ugostiteljski objekti. Od izvora Vrela do ušća u Tinju obrušava se plahoviti potok koji je u svoje vrijeme pokretao niz od 11 vodenica koje neumorno mlješe brašno na zadovoljstvo mnogobrojnih poredovnika koji dolaziše iz obližnjih i daljih sela.
        Od 11 sada ima samo 4 vodenice koje se s vremena na vrijeme renoviraju i povremeno koriste. Velika je šteta za ovo mjesto i širu zajednicu, što je zanemaren i pao u zaborav ovaj kulturno-povijesni i prirodni biser, koji je nekada, s pravom bio uvršten u zbirku spomenika kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
        Izdignuti i osunčani položaj uvjetuje razvoj poljoprivrednih kultura od kojih je najuspješnije voćarstvo u kome je nekada primarno mjesto zauzimala šljiva – požegača po kojoj je i poznato ovo selo. Svojim izraženim rodom i  raznovrsnom preradom šljiva je pružala veoma značajan dio prihoda. U sjećanju će ostati i dugo pamtiti hrgovski jesenji dani i noći puni nadahnutog mirisa koji se širi iz sušnica suhe šljive i dogodovština uz kazane i pečenje čiste šljivovice.
        Sedamdesetih godina prošlog vijeka selo doživljava mnogobrojne promjene koje ga sve više udaljavaju od nekadašnjeg načina života.
        Tih godina je napravljena suvremena putna komunikacija koja donosi nove perspektive i bitno mijenja svijest svih građana pa i žitelja našeg sela.
        Odlazeći u razvijenije zemlje u potrazi za egzistencijom, selo ostaje bez svojih vrijednih  seljana i tradicionalnog načina života.
        Proces migracije stanovništva i brže mijenjanje društveno-ekonomskih odnosa, neminovno utječu na metamorfazu i našeg sela.
        Nove spoznaje, obogaćena iskustava i adekvatniji pristupi postepeno, ali sve vidljivije mijenjaju izgled sela i života u njemu.
        Iz dana u dan niču novi stambeni objekti, sa suvremenim uređajima i funkcionalniji. Izgrađen je asfaltni put koji povezuje sve zaseoke i omogućuje kružni tok. Osavremenjen je postojeći vodoopskrbni objekt izgradnjom najnovijeg bazena i rekonstrukcijom glavnog cjevovoda iz kojeg mještani piju čistu  i zdravu izvorsku vodu. Selo je osigurano kvalitetnom elektroenergetskom i telefonijom. Postojeća četverorazredna osnovna škola još uvijek zadovoljava potrebe i očekuje veći broj učenika.
        S pravom se može reći da su u našem selu danas osigurani svi životni uvjeti, ali povratak mlade populacije još uvijek nije dovoljan za dinamičniji, veseliji i radosniji život u njemu.
        Međutim, raduje činjenica da je u posljednje vrijeme među mladima u inozemstvu sve izraženiji interes za trajniji povratak i staranja pretpostavki za životnu egzistenciju u svom rodnom kraju.

                                                                                                                                    Niko Novaković